Ehinokokoza pasa i mačaka
Ehinokokoza je crijevna, parazitska bolest pasa i mačaka. Izaziva je pantljičara koja pripada klasi estoda i rodu Echinococus. Odrasli oblik pantljičare - Echinococus granulosus je stanovnik tankog crijeva i njeno prisustvo najčešće protiče bez vidljivih simptoma, a njihov broj u crijevu psa može iznositi nekoliko hiljada.
Građa pantljičare je člankovita, zadnji članci se odvajaju od parazita i sa izmetom izbacuju u spoljašnju sredinu. Zreo članak je ispunjen jajima, kojih može da bude i nekoliko stotina. Tako jaja dospijevaju u spoljašnju sredinu i predstavljaju infektivni materijal za stoku i čovjeka. Jaja unijeta u prelaznog domaćina (svinja, krava, ovca ili čovjek) se raspadaju, iz njih se oslobađaju embrioni koji ulaze u krv ili limfu i dalje se rasijavaju po organizmu. Organi u kojima se zadržavaju su: jetra, slezina, pluća, bubrezi, mišići, srce, kosti i mozak. Na mjestima gdje se zadržavaju embrioni stvaraju se CISTE ispunjene tečnošću. Veliki broj cisti na organu ugrožava život oboljele životinje ili čovjeka, zbog opasnosti od pucanja mjehura i pojave reakcije organizma koja dovodi do šoka. Ova bolest se ne liječi kod prelaznih domaćina - svinje, krave, ovce, koze.
Čovjek se može zaraziti jajima Echinococusa direktnim kontaktom sa psom ili mačkom, kao i konzumiranjem neopranog voća i povrća na kojima se nalaze jaja parazita. Iako su vlasnici pasa i mačaka kategorija sa povećanim rizikom, ni ostali nisu pošteđeni ove opasnosti. Naročitu opasnost predstavljaju psi lutalice, koji su bez veterinarskog nadzora i kod kojih se ne vrši redovna dehelmintizacija. Razvojni put kod čovjeka je isti kao i kod domaćih životinja. Kad čovjek unese jaje ove pantljičare u organizam, kod njega se razvijaju mjehurovi - hidatidozne ciste.
Psi i mačke se zaraze kada pojedu organe na kojima su se nalazile ciste. Iz njih se u crijevima razvijaju odrasli oblici od kojih se u spoljašnju sredinu, putem izmeta, izbacuju jaja pantljičara. Širenje ove bolesti može se spriječiti redovnim čišćenjem naših kućnih ljubimaca od crijevnih parazita. Tretman dehelmitizacije treba sprovoditi na četiri mjeseca. Na Echinococus djeluje više aktivnih materija, a najčešće se koriste preparati koji sadrže Prazikvantel.
Njihova lokalizacija varira, jer postoje dvije vrste echinococusa. Najčešće se nalaze na jetri i plućima, a zatim na slezini, mozgu i kostima. Cista raste, pritiska okolno tkivo organa i ometa njegovu funkciju. Život oboljelog je ugrožen u slučaju pucanja ciste. Najefikasniji način liječenja ehinokoknih cista je (ukoliko je moguće) njeno kompletno hirurško odstranjivanje. Prema statistici, kod djece je najfrekventnija pojava cisti na jetri i bubrezima. Na vlasnicima pasa i mačaka je da sprovođenjem redovnog čišćenja protiv parazita zaštite svoj i život svog ljubimca. Organe zaklanih životinja ne treba koristiti u njihovoj ishrani. Sumnjivi organi za koje se utvrdi da su oboljeli se spaljuju. Da bismo zaštitili sebe neophodna je redovna higijena nakon svakog kontakta sa životinjom.
Golubović Aleksandra, dr vet.med.
(Časopis Novosti ZOV)





